Groblje na Dupcu

Aktualnosti

Autor: Ilko Ćimić

Datum: 6/2007

Broj komentara: 0

Kad mrtvi propjevaju

Lokacija budućeg groblja na Dupcu

Općina Župa dubrovačka potpisala je sporazum o izgradnji groblja Dubac s predstavnicima Grada Dubrovnika. Koje su dalekosežne posljedice ovakvog sporazuma, te je li bilo moguće da naša Općina sama iznese cijeli projekt, pitanja su koja ostaju. No, krenimo redom.

U samom početku, a govorimo o samostalnosti Općine Župa dubrovačka, govorilo se o 500 grobnih mjesta u prvoj fazi, te o povećanju za još toliko u budućnosti. Zato se još prije 2000. godine pristupilo pripremi za izgradnju groblja na Dupcu. Proveden je urbanističko-arhitektonski natječaj, planirala su se sredstva za otkup zemljišta, počeli su pregovori s vlasnicima. Paralelno s time pokrenuta je izrada i Prostornoga plana uređenja Općine. A budući da se već krenulo s pripremom za gradnju groblja na Dupcu, u novom planu nije se preispitivalo je li ta lokacija dobra i ima li boljih. No, preko noći, Dubac je postao novo gradsko groblje, odnosno groblje grada Dubrovnika, a odjednom smo čuli i za povećanje s 500 na 5.000 grobnih mjesta.

Naime, pred (re)izbor gradonačelnice Dubravke Šuice, u svim glavnim medijima, plasirana je istinita priča o tome kako se za grob u Dubrovniku plaća do 20 tisuća eura, a manjine se nemaju gdje pokapati. Preko noći, gradsko groblje u Dubrovniku postalo je glavna tema izbora. Isto tako, preko noći, smišljeno je i rješenje, groblje u Župi dubrovačkoj postalo je gradsko groblje.

POTROŠITI POLA TRAPITA

Gradu tako odmah treba 2.500 grobnih mjesta, što sa župskih 500 čini ukupno 3.000 već u prvoj fazi, a daljnjih 2.000 mjesta je za nastavak izgradnje. Za groblje od 5.000 mjesta s pripadnim sadržajima predviđeno je preko 13 hektara – to je preko 130.000 m2 zemljišta! No, tako nešto, otvorilo je i niz pitanja; Treba li pola Trapita 'potrošiti' baš za groblje? Može li se groblje napraviti negdje drugo? Ima li neka druga lokacija – pogodnija za groblje i manje problematična u razvojnom smislu, pa možda i jeftinija za izgradnju? Te ono posljednje i ključno pitanje, zar je Općina morala ući u suvlasništvo s Gradom Dubrovnikom, umjesto da privređuje samostalno od toga. Za početak krenimo od lokacije. Zašto se nitko nije sjetio prostora između kamenoloma i Žarkovice? Da, i to je Župa – naš teritorij se proteže sve do Žarkovice! A tamo, iza brijega i podalje od zadnjih brgatskih kuća, čitavo je prostranstvo – blago nagnuta prostrana zaravan, mnogo veća od planirane lokacije za groblje na Dupcu, okružena manjim uzvisinama. Tamo je kamenjar i škrta makija, prostor na kojemu nema nikakvih ljudskih aktivnosti pa izgradnja groblja nikome ne bi donijela štetu. Naprotiv, s ove zaravni se ne vidi niti jedna kuća – ni sa župske, ni s gradske strane – pa groblje ne bi nikome smetalo. Svakako, područje između Žarkovice i kamenoloma je pogodnije za izgradnju novoga groblja, a razlozi su sljedeći. Prvi je svakako taj da je za razliku od Dupca – ova lokacija prostrana i relativno ravna, zadovoljava dugoročne potrebe Grada i Župe uz mogućnost etapnoga širenja groblja, a prostorno i vizualno je udaljena od svih naselja. Izgradnja groblja bi bila jeftinija, jer nisu potrebni veći iskopi nego ravnanje terena, tj. cijena grobnoga mjesta bila bi znatno niža nego na Dupcu. Teren je prikladan za izgradnju groblja jer je prostor kontemplativan. I ne manje bitno, lokacija je prometno pristupačna iz više pravaca: Dubrovnika (Bosanke), Rijeke i Župe dubrovačke.

DUBAC NEPOVOLJAN

Nasuprot tome, prostor Dupca je nepovoljan za izgradnju groblja. Naime, Dubac ostaje preskupa lokacija za novo gradsko groblje – to bi značilo neracionalno korištenje prostornih resursa i još jedan primjer lošega urbanizma Grada i Župe. Isto tako izgradnjom groblja na Dupcu ne mogu se zadovoljiti dugoročne potrebe Grada i Župe – sadašnja lokacija je dvostruko manja od one planirane prije 30 godina, a potrebe su veće – zato bi Grad u skoroj budućnosti morao osigurati novu lokaciju za groblje. Te na kraju groblje na Dupcu bi trajno degradiralo vrijednost Trapita kao jedine preostale veće zone netaknute prirode u Župi, to su 'pluća Župe', prostor idealan za rekreaciju i turističku valorizaciju.Na kraju ostaje činjenica kako je Dubac vidikovac s pogledom na strmu i neizgrađenu obalu, na Lokrum, Cavtat i pučinu – to je prostor kojega treba iskoristiti za športsko-rekreativne i zabavne sadržaje kakvi nedostaju i Župi i Gradu.

SLUGANSKA PODLOŽNOST

Iako je u pripremi za izgradnju novoga groblja učinjeno više predradnja, još uvijek nije kasno izabrati bolju lokaciju – onu između Žarkovice i kamenoloma. Zbog toga ne bi nastala velika šteta. Naprotiv, puno je veća šteta nastaviti s pripremama za gradnju na Dupcu. Cijena boljega izbora bilo bi samo vrijeme – ne više od godinu do godinu i pol dana, a dobit bi bila višestruka: izgradnja bi bila jeftinija, rješenje dugoročnije i urbanistički puno kvalitetnije, bez izazivanja novih konflikata u prostoru. Ali za takvo nešto je potrebna politička volja – nje bi se u Župi još i našlo, ali je nema u Gradu. A Grad nije briga za župske probleme – njima treba groblje, i to što prije, i zato ih ne zanimaju naše dileme. Međutim, za pravu odluku treba imati petlju i 'pokazati zube'. Ako toga nema, uzalud nam vlastita općina. Hoćemo li se ikad osloboditi sluganske podložnosti i shvatiti da smo gospodari svoga prostora i da smo samostalni u gospodarenju njime? Hoćemo li shvatiti da budućnost Župe ovisi prvenstveno o nama samima i da smo za nju odgovorni? A ta se odgovornost izražava baš kroz prostorno planiranje i gospodarenje prostorom.

PSI I KARAVANE

Na posljetku, svakako treba naglasiti, kako "đavoljim ugovorom" s Gradom Dubrovnikom, Župa gubi višegodišnju financijsku dobit. Naime, da smo sami izgradili groblje, ono bi se svakako vratilo za svega godinu dana, a možda i manje. Naime, potražnja u Gradu Dubrovniku, uvelike premašuje ponudu koje nema. Ovako, potpisali smo sluganski ugovor, dali smo svoj prirodni resurs, te pristupne dokumente, a na kraju 75 posto pripast će Gradu, a preostali dio Župi.

Što reći na kraju nego; kad se donese kriva odluka, bit će kasno i za one koji su danas svjesni problema, kao i za one koji će tek kasnije spoznati cijenu svoje kratkovidnosti. Karavane laju, a psi prolaze. No mi barem – lajemo.

Komentari (0)