Snimanje, gluma i zabava ponedjeljkom sedmi sat

Aktualnosti

Autor: Mia Njavro

Datum: 1/2010

Broj komentara: 0

Ako priča nije dobra, nema te režije koja će je gledateljima učiniti dobrom!

Miro Bronzić, kreator ideje filmske škole

Ove godine s radom ponovo kreće radionica “Filmska Župa”. Fantastični prošlogodišnji uspjeh “Beterinske ljepotice”, dokaz je kako djeca odlično shvaćaju, uče i primjenjuju čari vizualnog izražavanja te se time usput dobro zabave i nauče još jedan jezik – onaj filmski. Voditelj radionice Miro Bronzić, kreator ideje filmske škole, u intervjuu otkriva kako to izgleda “s druge strane kamere”.

• Za početak, kad i kako je započela ideja  filmske radionice?

Filmska radionica započela je prošle godine kao izvannastavna aktivnost učenika Osnovne škole Župa dubrovačka. Međutim, kao voditelj moram reći da korijene ova radionica vuče iz projekta Škole filma Šipan čiji sam voditelj već šest godina. Mojim doseljenjem u Župu prije, eto sad tri godine, dio tog projekta želio sam prenijeti i ovdje. Mislio sam da je najbolji način za to napraviti u suradnji sa Školom gdje sam dobio podršku ravnateljice gospođe Anke Šutalo. Za financijski dio priče, bez ikakvih dilema, dobili smo podršku Općine, tako u biti mogu reći da je radionica “Filmska Župa” nastala u trokutu suradnje Miro Bronzić, odnosno Škola filma Šipan, Osnovna škola Župa dubrovačka i Općina Župa dubrovačka. Moram reći da se prošlogodišnja radionica pokazala kao odličan potez i suradnja je nastavljena i ove godine i ne vidim razloga da ovo ne preraste u tradiciju. Ove godine počeli smo 16. studenog.

• Prošle godine sudjelovalo je 16 polaznika, hoće li i ove godine biti isto ili?

Po preporukama i iskustvu ljudi koji vode ovakve radionice, a i svom osobnom iskustvu idealni broj djece za ovakvu radionicu je oko 12 polaznika. Međutim moja je želja da se šansa pruži što većem broju djece tako da se broj polaznika i prošle i ove godine vrti oko 15 - 16. Naravno to ponekad može biti prednost, a ponekad nedostatak.
Ovakva radionica  zasniva se uglavnom na stjecanju znanja i vještina kroz praktične vježbe tako da je s većim brojem djece teže raditi. Moram priznati da sam imao priliku sudjelovati i gledati ponajveće hrvatske redatelje u radu sa sličnim radionicama i neki se od njih uopće ne snalaze u radu s djecom. Ipak to najviše ovisi o voditelju, on  mora posjedovati i podagošku komponentu koja ne smije biti ništa manje važna od one, hajdemo je tako zvati - stručne.

• Koji je prosjek godina polaznika radionice?

Polaznici škole

Radionica je namijenjena učenicima sedmih i osmih razreda i to iz dva razloga - prvi je naravno što se negdje mora postaviti granica, dok je drugi što na taj način svake godine, ili najviše svake dvije godine, šansu dobivaju novi polaznici.

• Djeca – polaznici škole, zapravo uče osnove vizualnog izražavanja?

U ovakvoj radionici mladi ljudi uzimaju medije u svoje ruke. U fokusu stoje, ne samo tehnika i vještina - dakle vladanje računalima i pravilno korištenje filmske opreme -  već i sam pristup medijima. Krajnji cilj je: razvijanje kritične medijske kompetencije. A to podrazumijeva preispitivanje medija i njihovih uloga u našem društvu. Centralna pitanja pri tom jesu:  Kako  ustvari funkcioniraju filmovi u kinima, vijesti na televiziji, slike i tekstovi na internetu i novinama?Tako da osim znanja i vještina iz filmskog jezika puno radimo, ili bar pokušavamo raditi na provođenju šire medijske edukacije koja se danas nakon čitanja, pisanja i računanja smatra četvrtim osnovnim stupom obrazovanja, a nažalost -  gotovo da se uopće ne sprovodi. Moja je želja kroz ovakvu radionicu polaznicima skrenuti pažnju na “pravilno korištenje” ili “konzumiranje” medija, pogotovo interneta, koji su danas nezaobilazan dio našeg života. Naime, već živimo u internetu treće generacije gdje više nismo samo pasivni promatrači ni tragači za određenim informacijama i sadržajima  već i sami sudjelujemo u  njihovom kreiranju,  a da i ne govorim da putem raznih društvenih mreža i sličnog na taj “medij svih medija” možemo “prenijeti” svoj život.

• Koliko često se okupljate, kako ste se snašli s opremom, gdje se nalazite?

Za sada se nalazimo ponedjeljkom sedmi sat u školi. Nadam se da ćemo što prije osmisliti priču, razviti je u scenarij odnosno knjigu snimanja i proći sve potrebne vježbe što se tiče tehnike. To znači da bi ako sve bude išlo po planu početkom drugog polugodišta mogli početi snimati. Tada ćemo se morati sastajati po dogovoru, zavisno o tome koju, koliko dugu scenu i na kojoj lokaciji budemo snimali. Iako je preporuka da se ovakve vrste radionica što više održavaju u učionicama i slično, mislim da je Župa prelijepa i da bi bila prava šteta ne iskoristiti blagodati tih lokacija i priču. Naime, film vezati za učionicu iziskuje malo više posla i organizacije, ali ima svoje dodatne čari. Bilo je nezaboravno lani čekati 10 dana da prestane kiša pa onda ići snimati na Beterinu...još kad se uzme u obzir da u krugu od kilometra nema struje koja nam je bila potrebna - zanimljivo iskustvo.

Što se tiče tehnike – opreme ona je u potpunosti vlasništvo moje udruge Škola filma Šipan, barem onaj osnovni dio što se tiče kamere. Zvuk, montaža i ostalo je uvijek stvar improvizacije, npr. ako nemate profi reflektor i slično  snađete se s nečim. Tu su djeca pravi genijalci – uvijek nešto izvuku iz tatinog magazina!

• Trebamo li očekivati temu sličnu “Beterinskoj ljepotici” ili ćete ove godine krenuti u nekom drugom smjeru?

Kao što sam već naveo cilj i svrha radionice je da se polaznici upoznaju s osnovama vizualnog izražavanja, uče vladati filmskim jezikom i tehnikom te da kao krajnji cilj ta znanja i vještine nauče dijelom primijenjivati u svakodnevnom životu. E sad, naravno da je nastanak i snimanje vlastitog filma najbolji način da se to sve skupa kroz praksu nauči, te da k tome još bude i zabavno, posebno kad se uključi i  gluma. Još kad se tome pridoda želja da film bude što bolji i da se svidi širem krugu gledatelja dolazimo do jedne super zanimljive i zabavne atmosfere u kakvoj protječe ova radionica.

U takvoj atmosferi i s takvim ciljem započeli smo ovogodišnju radionicu; upravo ovih dana radimo na temi, odnosno smišljanju same priče. Moram priznati da je to najteži dio posla u smislu toga da se film svidi gledateljima, jer - možete imati ne znam kakvu tehniku, ne znam kakvu glumu, ali - ako priča nije dobra,  nema te režije koja će je gledateljima učiniti dobrom.

Na tragu smo nekoliko ideja i tema, ali neka to ostane naša mala tajna koju će svi zainteresirani imati prilike otkriti na premijeri filma tamo negdje - ja se nadam sredinom ožujka!

Komentari (0)