Kamene gomile kao arheološki lokaliteti

Baština

Autor: Domagoj Perkić

Datum: 3/2008

Broj komentara: 1

Još neispričana priča stara 4000 godina

Karta s ucrtanim lokalitetima

Na cijelom području istočnojadranskog priobalja i duboko u njegovo zaleđe često se mogu vidjeti kamene gomile na raznim položajima, ali uglavnom po vrhovima brda i njihovim izdancima. Tko ih je i kada radio, zbog čega, zašto na takvim mjestima, od davnina su pitanja koja si čovjek postavlja, a onda u skladu sa svojim spoznajama, na sebi dostupan i razumljiv način objašnjava. Tako su nastale brojne legende o njihovu nastanku koje se i danas prepričavaju. Prema jednoj od njih kad bi se uhvatio neki lopov ili zločinac on bi se kamenovao tako što bi svatko morao baciti po jedan kamen na njega. Po drugim, ispod svake gomile se nalazi pukotina u zemlji duga 400-600 m, uvijek u smjeru sjever-jug, a noću se na gomilama iznad takvih pukotina mogu vidjeti "prikaze".

PREDILIRSKO STANOVNIŠTVO

Mitareva gomila, Gornja Čibača

Arheologija kao znanstvena disciplina može pružiti neke od odgovora, međutim teško je bez istraživanja svake pojedine gomile donijeti konkretne zaključke. Stoga se kroz daljnji dio teksta iznose općenite spoznaje dobivene istraživanjem gomila, ali i istraživanjem prostora i odnosa među pojedinim arheološkim lokalitetima. Pri tome treba imati na umu da jedan dio kamenih gomila uopće ne predstavlja arheološki lokalitet nego su nastale kao posljedica krčenja i obrade prijeko potrebnog plodnog zemljišta.

U arheološkom kontekstu kamene gomile uglavnom predstavljaju prapovijesne grobne spomenike stanovnika koji su živjeli na ovim prostorima od vremena kasnog bakrenog, kroz cijelo brončano i željezno doba, odnosno od 2300. pr. Kr. do vremena rimskog osvajanja (što bi u slučaju južnodalmatinskog prostora bilo 1. st. pr. Kr.). Za razdoblje kasnog brončanog i željeznog doba možemo govoriti o ilirskom stanovništvu u ovim krajevima, no za ranija razdoblja nije definirana etnička pripadnost. No upravo zbog kontinuiteta sahranjivanja u gomilama može se pretpostaviti kako je i u ranijim razdobljima riječ o nekom predilirskom – protoilirskom stanovništvu, te da nije bilo nekih većih migracija stanovništva u zadnja dva tisućljeća prije Krista. Broj ukopa unutar gomila varira. Ponekad je cijela gomila sagrađena samo za jednu osobu, dok ih je u nekim slučajevima i više (7 – 8 grobova). Očigledno se nisu svi stanovnici sahranjivali pod gomilama nego samo oni koji su se isticali kroz duhovne ili socijalne sfere prapovijesnog života (šamani, poglavari i sl.)

Poznati su sporadični primjeri ukopavanja pod gomilama i u doba antike, vjerojatno autohtonog stanovništva koje je poprimilo rimsku civilizaciju, ali je zadržalo stariju tradiciju sahranjivanja. Nešto češće se sahranjuje u gomilama kroz kasni srednji vijek (9.–15. st. posl. Kr.), no u pravilu se ukapa u postojeće prapovijesne gomile, te se kod istraživanja prapovijesni i srednjovjekovni grobovi razlikuju samo po prilozima koji se pronađu unutar groba. Inače se po površini cijele gomile i među kamenjem nalaze ulomci keramičkih posuda kao posljedica grobnog rituala razbijanja posuda prilikom ukopa.

U SUSTAVU OBRANE

Vidovo groblja, iznad Plata

Kamene gomile, osim kao groblja, ponekad predstavljaju dio fortifikacijskih sistema obzidanih prapovijesnih naselja (ostaci utvrda i osmatračnica) i ritualnih prostora, što je opet moguće utvrditi na osnovu iskopavanja, ali i položaju u odnosu na gradinsko naselje. Na primjer gomile kao groblja nikada nisu u okviru naselja (eventualno na samom rubu uz prilazni put gdje duhovi predaka čuvaju ulaz u naselje), a ako su na vrhu brda, daleko od naselja, puta ili polja vjerojatno su osmatračnice.

Položaj kamenih gomila u prostoru, ako je riječ o prapovijesnim grobljima, uvijek je pomno biran. Naime, one se u pravilu nalaze neposredno iznad plodnih polja, uz komunikacije i po vrhovima brda. Smještaj iznad polja je u funkciji zaštite polja, označavanja zaposjednutog teritorija, simboličkog prisvajanje prirode ili sl. Gomile iznad plodnih polja ujedno su i posljedica vjerovanja u pretke i rituala plodnosti, u jednoj poljodjelskoj zajednici koja je temeljena na privređivanju hrane za opstanak. Gomile uz komunikacije su u funkciji kultne zaštite komunikacije gdje duše predaka čuvaju i nadziru putove što je prisutno i u mikenskoj, grčkoj i rimskoj civilizaciji. Kod gomila na vrhu brda, osim mogućih osmatračnica, može se pretpostaviti i kult sunca kao izvora života što je prisutno u gotovo svim starim svjetskim civilizacijama.

BRGAT I PLAT

Gomila iznad Spilana, Plat

Što se tiče kamenih gomila na području Župe dubrovačke možemo ih svrstati prema funkciji u odnosu na njihov smještaj. Tako se sedam gomila na području između Žarkovice i Gornjeg Brgata nalazi neposredno uz prapovijesnu komunikaciju od priobalja prema unutrašnjosti, a koja se poklapa s kasnijom dubrovačkom karavanskom trasom. Na području Donjeg Brgata se nalaze tri gomile od kojih je jedna uz komunikaciju koja povezuje Gornji i Donji Brgat s poljem, dok su dvije neposredno iznad Župskog polja kao i Mitareva gomila u Gornjoj Čibači. Iznad Spilana u Platu nalazi se šest gomila koje su smještene uz komunikaciju koja je vodila od prapovijesnog i antičkog Epidaura prema unutrašnjosti. Jedna gomila je smještena iznad Kostura na samom rubu prapovijesnog gradinskog naselja na Kosturu.

Kako god, kamene gomile predstavljaju vrijedne arheološke spomenike i najstarija groblja na ovim prostorima koja su eto sačuvana više od 4000 godina. Moramo ih čuvati i s poštovanjem se odnositi prema njima, a tko zna, možda neke uspijemo i istražiti.

Komentari (1)

  • 04.5.2010 : dragan

    U ratu sam vidio gomilu unutar groblja.Bila je načeta do grobova sa jedne strane.Vjerovatno ju je lokalno stanovništvo koristilo kao građevinski materijal dok im se nisu ukazali grobovi.