Stećci na području Župe dubrovačke

Baština

Autor: Domagoj Perkić

Datum: 9/2008

Broj komentara: 0

Nijemi svjedoci povijesti

Karta s ucrtanim lokalitetima

Stećci su kameni nadgrobni spomenici kasnoga srednjega vijeka zapadnog Balkana. Do danas ih je preostalo oko 70000. Nazivaju ih još i mramorovi, kamci, grčka ili rimska groblja, a jedan pjesnik nazvao ih je okamenjenim krikom.

U znanstvenoj i stručnoj literaturi dosta se pisalo o vrstama stećaka, načinu ukrašavanja i simbolima, datiranju i rasprostranjenosti, te o populacijama koje su se sahranjivale pod njima.

Nalaze se na području današnje Hercegovine, srednje i istočne Bosne, Podrinja, Crne Gore, Kosova, zapadne Srbije, te središnje i južne Hrvatske. U Hrvatskoj je najgušća koncentracija stećaka na području Dalmatinske zagore, širem području neretvanske doline i dubrovačkom području. Izdvojeni primjerci se nalaze i u Lici, Kordunu, Baniji i Slavoniji. Pri tome je potrebno naglasiti da se nikada ne nalaze u okviru groblja urbanih središta, već uvijek u ruralnim sredinama. Na dubrovačkom području nalaze se na gotovo cijelom području Dubrovačke Republike izuzevši otoke i uže područje Grada. Na području od Imotice do Rožata može se naći 39 lokaliteta, na području Konavala 30, a Župe 7.

"ČIJI" SU ZAPRAVO STEĆCI?

Kao nadgrobni spomenici javljaju se od druge polovice 12. st. pa sve do 16. st., s tim da u nekim krajevima sporadično traju i do 18. st. Međutim, stećci kao nadgrobni spomenici najkarakterističniji su za razdoblje 14. i 15. st. Postoji više tipova, no na našim prostorima moguće ih je naći u obliku ploče, sanduka i sljemenjaka (oblik pravokutne kuće s dvostrešnim krovom). Najviše neslaganja po pitanju stećaka izazivalo je pitanje tko je pod njima sahranjivan. Bilo je raznih pokušaja da se stećcima utvrđuje vjerska ili etnička pripadnost. Tako su pojedini autori smatrali da se pod njima sahranjuju samo Srbi, samo Hrvati, ili samo Bosanci. Posebno je zanimljiva teorija prisutna od 19. st., koja tim spomenicima utvrđuje isključivo bogumilski karakter, odnosno isključivu povezanost s bogumilskim hereticima srednjovjekovne bosanske crkve. Nažalost, zbog popularizacije jugoslavenstva i nepotrebnog mistificiranja, takva teorija je ušla i u Enciklopediju Jugoslavije pa se većina ljudi i danas drži takve bogumilske teorije. Vrijedna spomena je i teorija o vlaškoj pripadnosti stećaka koja je zaista i znanstveno dokazana, ali samo za pojedina područja, prije svega Dalmatinske zagore. Očigledno je da se stećci ne mogu povezati isključivo s pojedinim vjerskim ili etničkim populacijama, nego ih je potrebno promatrati u kulturnom kontekstu pojedinog područja kao odraz romanike i gotike, odnosno umjetnosti urbanih središta na ruralna područja, bez obzira o prostoru koje države se radi i kojoj vjerskoj zajednici ti ljudi pripadaju.

Za šire dubrovačko područje, pa tako i područje Župe dubrovačke, neupitno je da su pod stećcima sahranjivani Hrvati, katolici. O tome možda najbolje svjedoči podatak da je oko 90 % lokaliteta sa stećcima u okviru groblja katoličkih crkava.

Stećak u sv. Đurđu, danas baza oltarne menze

Sv. Đurđe na Petrači

Na osnovu arheoloških nalaza sa sigurnošću se može govoriti o postojanju crkve i pripadajućeg groblja iz 10-11. st, s kontinuitetom sve do današnjih dana. U jednoj fazi obavljeno je i sahranjivanje pod stećcima i to u obliku sanduka i ploča. Danas su svi sekundarno upotrijebljeni kao građevinski materijal za gradnju crkve ili kao nadgrobne ploče mlađih grobova. Ukrasi na tim stećcima su u obliku vijugave vitice s trolistom, pletenog užeta, motivi slijepih polukružnih arkada, četverokrake zvijezde, mača i štita, rozete u upisanoj kružnici, polumjeseca, zidarskog kutomjera i sl.

Ulomak nadgrobne ploče u stepeništu kod sv. Ilara

Sv. Ilar u Mlinima

Na području antičkog gospodarskog zdanja, već u 13. st. izgrađena je crkva posvećena sv. Ilaru. Uokolo se i danas nalazi groblje od kojeg su pojedine grobne ploče ukrašene motivima koji se javljaju na stećcima. To nisu stećci u klasičnom smislu, ali pripadaju istom kulturnom kompleksu. Manji ulomci takvih grobnih ploča ugrađeni su u stepenište kraj crkve. Na nadgrobnim pločama moguće je sresti motive vijugavih vitica s trolistom, šestokrakom zvijezdom u krugu, polumjesecom, štitom, svinutim mačem koji datiraju iz 15. stoljeća.

Stećak kod Velike Gospe u Platu

Velika Gospa u Platu

Kod današnje crkve Velike Gospe nalazi se nekoliko nadgrobnih spomenika koji pripadaju stećcima. Među njima je i jedan u obliku visokog i uskog sanduka, ukrašenog sa sve četiri strane. Ovaj stećak je jedan od najljepših i najbogatije ukrašenih na dubrovačkom području. Pored njega je još jedan ulomak stećka u obliku ploče, ukrašen motivom pletenog užeta. Sudeći po ostacima stećaka može se pretpostaviti da je na mjestu današnje crkve vjerojatno bila i starija.

Nadgrobne ploče kod sv. Stjepana u Kuparima

Sv. Stjepan u Kuparima

Veći broj srednjovjekovnih nadgrobnih ploča od kojih su neke ukrašene motivima koji se javljaju i na stećcima moguće je naći okolo crkve u Kuparima. Uglavnom datiraju iz 15. st., s tim da je veći dio preostalih nadgrobnih ploča iz kasnijeg vremena. Razdoblju stećaka pripadaju i nadgrobne stele s reljefnim prikazom križa koje se danas nalaze u ogradnom zidu crkve.

Vidovo groblje iznad Spilana

Vidovo groblje iznad Spilana

Neposredno iznad crkve Velike Gospe u Platu, te prapovijesnog i antičkog gradinskog naselja Spilan, nalaze se ostaci prapovijesne nekropole pod kamenim gomilama te kasnog srednjovjekovnog groblja sa stećcima. Na ovom primjeru najbolje se vidi kontinuitet postavljanja groblja uz komunikacije, jer je upravo ovuda prolazila jedna od najstarijih komunikacija od priobalja prema unutrašnjosti. Drugi dio je izvan gomile, ali u njenoj neposrednoj blizini. Svi stećci, njih 9 komada, su u obliku ploča i sanduka. Datiraju iz razdoblja od 13. do 15. st.

Sv. Matija na Maćelu kod Čelopeka

Sv. Matija na Maćelu kod Čelopeka

Ova crkva pripada jednoj od najstarijih na području Župe, te se spominje u 14. stoljeću. Uz crkvu je današnje groblje koje je uglavnom u potpunosti poništilo starije. Od njega su preostali jedan primjerak nadgrobne stele s križem, te jedan stećak u obliku ploče s reljefnim prikazom dvosjeklog kosijera.

Barbara na Brgatu

Na brdu Barbara, istočno od Gornjeg Brgata, nalaze se ostaci prapovijesnog i kasnoantičkog gradinskog naselja te crkve posvećene sv. Barbari čija uža lokacija nažalost nije poznata. U neposrednoj blizini danas vidljivih talijanskih bunkera iz II. svj. rata nalaze se i dijelovi nekropole pod stećcima. Nekada ih je bilo desetak, dok je danas preostalo svega 4-5 komada i ulomaka stećaka. Riječ je o grubim, rustičnim pločama i sanducima od kojih niti jedna nije ukrašena.

VRIJEDNI OSTACI BAŠTINE

Slijedom navedenog može se zaključiti kako se stećci na prostoru Župe dubrovačke uklapaju u širu sliku nekropola sa stećcima dubrovačkog područja. Predstavljaju vrijedne ostatke kulturne baštine kasnog srednjeg vijeka i nijemi su svjedoci sepulkralnih običaja stanovnika ovog kraja.

Komentari (0)