Naši umjetnici: Bruno Grill

Baština

Autor: Matea Miloslavić

Datum: 9/2009

Broj komentara: 0

Vječni tragovi u umjetnosti

Bruno Grill u svom Župskom ateljeu

Vjerojatno su se mnogi ulaskom u crkvu svetog Ilara u Mlinima zagledali u oslikane zidove uokolo raspela te se ostali diviti ljepoti koja je izišla iz glave i ruku nekog umjetnika. No, mnogi još uvijek ne znaju kako je taj umjetnik rodom Župljanin, Bruno Grill. Prezime Grill vuče korijene od austrijskog djeda, no diči se i uvijek napominje svoje župsko podrijetlo.

Čežnja za nedostižnim

Bruno Grill se rodio u Mlinima te je od samog djetinjstva odskakao od ostale djece. On je na neki način živio u snovima te svoju neshvaćenost pokušao prenijeti u materijalnu stvarnost. Iako je osnovnu školu završio u Župi, a gimnaziju u Dubrovniku, pratila ga je čežnja za svim onim što je daleko, za svim onim što u Dubrovniku nije mogao ostvariti. Stoga je odlučio poći u Zagreb i slijediti svoje snove, no na primijenjenoj umjetnosti biva odbijen. Putevi ga potom vode u njemački Dusseldorf gdje uspijeva upisati akademiju i diplomirati povijest umjetnosti i kiparstvo.

Nijemci su prepoznali kvalitete koje u Zagrebu nisu bile „dovoljne“ te je Bruno u sklopu svoga studija i to od trećeg semestra imao svoj atelje. Naime, ovaj umjetnik je oduvijek imao neobičan izričaj kojim se isticao, a u Njemačkoj je baš ta njegova individualnost prepoznata te mu se nakon studija pružila prilika da postane i predavač na visokoj školi i u gimnaziji. U to se vrijeme pročulo za njega u njemačkoj umjetničkoj zajednici te je počeo s vlastitim izložbama i oslikavanjima crkava. No, njegov način rada bio je prilično zanimljiv. Naime, inspiraciju je pronalazio u glazbi te je uz pratnju klavira, orgulja ili zbora uspijevao svoje osjećaje „prenijeti“ iz dubine duše na bijelo platno. Jedno od poznatijih djela iz toga razdoblja je „Propeće“ u crkvenom domu u Dusseldorfu. Na temelju svojih djela po crkvama, Bruno je postao renomirani umjetnik u Njemačkoj koji je kako sam kaže „ostavio tragove u svojim radovima“.

Nostalgija

Bruno u svojoj kući u Mlinima

No, ono što je Bruna nekada vuklo u nepoznato, pomalo se transformiralo u nostalgiju za rodnom grudom. Tako je na upit tadašnjeg župnika sv. Ilara, don Mirka Maslaća, odlučio oslikati zid okolo raspela te prenijeti svojim sumještanima svoju viziju kalvarije kroz koju je prošao Isus Krist. No, osim „kalvarije“, ovaj umjetnik je svom rodnom mjestu ostavio i skuplturu „Ribari“ koja sada stoji na ulazu u hotel Mlini. Ova skulptura predstavlja ribare koji su u malu mlinarsku luku uplovili barkom, teškim radom vodili ovaj kraj i opću dobrobit stavili čak i ispred vlastite sreće i ljubavi.

Pomoć u vrijeme kada je bila najpotrebnija

Kao i ostale Hrvate, i Bruna je pogodio Domovinski rat te je pokušao pomoći svom kraju na najbolji mogući način, preko umjetnosti. Upravo je stoga uz pomoć njemačkih umjetnika preko aukcija uspio skupiti preko 200.000 tadašnjih njemačkih maraka koje su utrošene za obnovu male fontane na Gundulićevoj poljani te na brojne oluke po Gradu. Osim toga, donirali su određena sredstva za obnovu crkve sv. Nikole u Platu, kao i materijalna dobra poput velike bušilice, kamiona, te ostalih sitnijih potrepština koje su poslijeratnoj Župi bile prijeko potrebne.

Kod kuće je najteže

Jedno od Brunovih djela s motivima Dubrovnika

Iako je ovaj kipar, grafičar i slikar poznat i priznat diljem Europe, kod kuće je još prilično zapostavaljen. Naime, mnogi su oni koji ne znaju čije je remek djelo u crkvi sv. Ilara, a zbog boravka u inozemstvu, nije došao ni do saznanja kako je izišao natječaj za originalni župski suvenir. Kako sam kaže, ideju suvenira oduvijek ima u svojoj glavi, a to je Župčica s košićem na glavi koja bi naravno bila primjerena njegovom jedinstvenom načinu rada i pogledu na život.

Za osamdeseti rođendan, Bruno Grill je bio pozvan u Općinu gdje su mu uručili maketu broda kojom su se pokušali zahvaliti za sve što je ovaj akademik napravio za svoje mjesto kroz cijeli svoj radni vijek. On je najbolji mogući ambasador svog kraja, naše Župe. Međutim, ne kaže se uzalud kako je najteže biti najbolji kod kuće, a upravo to Bruno Grill postiže malim, ali sigurnim koracima. Stoga, iako već u devetom desetljeću života, ne ponestaje mu ideja i inspiracija koje nalazi svuda oko sebe, u umjetnosti antike, u glazbi, a ponajprije u prirodi koja ga okružuje.

Komentari (0)