Običaji

Baština

Autor: Paulina Kisić

Datum: 9/2009

Broj komentara: 0

Uskrs u Župi

Svjedokinja minulih vremena

Gospođa Ivka Kisić otkrila je kako uskrsni običaji započinju na poklade. Pokladnu noć obilježavala je “dobra” večera i bal koji bi finuo oko jedanaest i pol kada bi se žurilo doma pojesti što mesa ili šporke makarule prije ponoća. Ono što bi od mrsena ostalo, stavilo bi se na špag te objesilo na dim i ne bi se kretalo kroz cijelu korizmu. Čistom srijedom ili Pepelnicom započinje korizmeno vrijeme pa bi se tad na stolovima našao kupus pod ulje, leća, slani grah, bobica i sl. Meso se kroz cijelu korizmu gotovo i nije jelo. Iznimka su jedna ili dvije korizmene nedjelje kada bi se kupilo malo svježeg mesa (kilo i za objed i za večeru), pa bi za svakoga od ukućana bio po komadić. Gospođa Kisić naglašava kako našim starima korizmena odricanja i skromna trpeza nisu teško padali. Oni su rijetko živjeli u izobilju, pa bi se moglo reći da im je korizma trajala skoro cijelu godinu.

Korizma

Pengana jaja

Korizmene nedjelje bile su u znaku puta od križa. U Postranju, zbog nedostataka svećenika, predvodio bi ga Stijepo Kelez. Kroz cijelu korizmu nije bilo bala ni pjesme. Ostali su sačuvani usmenoknjiževni stihovi koji svjedoče o tome: “Korizma je nema kola, ima šetnje iza dola”.

Veliki tjedan

Veliki tjedan otvarao bi se Palmanom nedjeljom. Tada bi se na blagoslov u Mandaljenu, a kasnije i u Postranje, nosile grančice masline. Pomice nisu bile raširene kao danas, mogle su se kupiti samo u Gradu pa je trebalo voditi računa o tome kako je nabaviti iz Grada.
Obred Velikoga četvrtka u Postranju je počeo provoditi padre Alberto 50- ih godina. Križni put na Veliki petak održavao se u Mandaljeni. Taj dan bi svaki domaćin kuće pošao u Mandaljenu. Nisu se obavljali teški poljodjeljski poslovi, a u narodu je postojalo vjerovanje da ne bi urodilo ono što se posije na Veliki petak. Veliku subotu poslijepodne zakišalo bi se cvijeće u vodu (lokanj u potoku ili kadin doma). Bilo je to cvijeće poponca, dubašca i sličnog poljskog cvijeća koje cvjeta u to vrijeme, pa bi se nakon što zazvoni Glorija, nakon mise, svi umivali u toj vodi.

Uskrs

Tradicionalna pinica

Hrana se na blagoslov nosila na Uskrs ujutro. U košicu bi se našla jaja, malo soli i pinica, a misa se slavila u Mandaljeni (tek kasnije i u Postranju). Jaja su se bojala u lučini, a vještije domaćice još bi voskom šarale motive cvijeća i pisale stihove po njima.

Uskrsna trpeza bila je bogata. Peklo bi se janje na ražnju ili ispod sača s krumpirom. Od slatkih jela tu su bili štrudel, prjesnac i pinica, a uskrsni ukras na stolu bila je mala pletenica s crvenim jajem, jabukom i grančicom masline. Pletenica se kupovala kod pekarice Mare Sušić u Gradu i na nju bi se stavila blagoslovjena svijeća koja bi se zapalila prije zajedničkog objeda. Poslije objeda bi se djeca i odrasli muškarci zabavljali gađanjem jaja.

Neki od ovih uskrsnih običaja sačuvali su se u župskim domovima do danas, a neki su pak u potpunosti izgubljeni. No, neka bar sjećanje na njih ostane kao svjedočanstvo o našim starima jer mi smo dio njih i tradicija svjedoči o nama. Naime, ako čovjek ne zna odakle je potekao, kako će znati odrediti svoj put u budućnosti. Stanovništvo ovog kraja se umnožilo, ali starosjedioci ne bi smjeli zaboraviti odakle su potekli, a pridošlice bi trebale barem malo pokušati prilagoditi se tradiciji i običajima župskog kraja jer bez očuvanja tradicije ćemo izgubiti identitet i postat ćemo dijelovi bezlične mase.

Komentari (0)