Župski glagoljski natpis

Baština

Autor: Marta Perkić

Datum: 1/2010

Broj komentara: 0

Dragocjeni trag glagoljske pismenosti na dubrovačkom području

Istraživanja kod sv. Đurđa

Kada se započelo s arheološkim istraživanjem kod crkve sv. Đurđa između Buića i Petrače prije tri godine, nije se ni slutilo kakav će značajan nalaz ono iznijeti na svjetlo dana. Rezultati istraživanja bili su odlični – otkriveno je 28 srednjovjekovnih grobova s karakterističnom grobnom arhitekturom, a koji se na temelju bizantskih numizmatičkih nalaza mogu datirati u razdoblje od 10. do 12. stoljeća. Od tih nalaza posebno treba istaknuti srebrni novac slavnoga bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta iz 10. stoljeća, jedini takav poznati primjerak pronađen u Hrvatskoj. Upravo ovaj car je autor slavnog djela "O upravljanju Carstvom" koje je jedno od rijetkih i najvažnijih sačuvanih izvora za hrvatsku povijest 10. stoljeća. Otkriveno ranosrednjovjekovno groblje dokazuje i postojanje istovremene crkve, a ostaci antičkog zida i mnoštvo pokretnih nalaza poput keramike i krovnog crijepa upućuju da je srednjovjekovna crkva sagrađena na ostacima izvjesne antičke građevine, vjerojatno crkve.

Dokazi rane glagoljaške pismenosti

Natpis prije čišćenja

Potpuno neočekivano, među pokretnim nalazima tj. na ulomku antičkog crijepa – tegule, otkriven je urezani natpis pisan glagoljicom, što je za sada jedinstven slučaj. No ovdje se radi samo o logičnom izboru podloge za pisanje – crijepa tj. pečene gline koja je mekša od kamena i time pogodnija za urezivanje, a kojim je okoliš crkve sv. Đurđa morao, pogotovo u to vrijeme, obilovati.

Zašto je ovaj nalaz tako značajan? Prije svega, ovo je drugi po redu nalaz glagoljskog natpisa na dubrovačkom području. Prvi je pronađen kod crkve Male Gospe i tvrđave Soko u Konavlima i on je također urezan na ulomku mramora antičkog porijekla, vjerojatno rimske nadgrobne stele. Za dubrovačko područje se vezuje izvjestan broj glagoljaških misala, no dok je njihovo mjesto postanka uvijek upitno obzirom na laku prenosivost medija, za župski i konavoski natpis može se sa sigurnošću reći da su nastali upravo tamo gdje su nađeni i u tome leži njihova velika vrijednost. Dakle, oni su prvoklasni dokazi rane glagoljaške pismenosti dubrovačkog područja, jer se oba, već samo na temelju paleografske analize, mogu datirati u 11.- 12. stoljeće.

Restauracija ulomka tegule s natpisom

Natpis nakon čišćenja

Ubrzo nakon samog otkrića, ulomak tegule s natpisom poslan je u restauratorsku radionicu Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, gdje ga je nakon višemjesečnog mukotrpnog rada, uspješno očistio restaurator i konzervator M. Rogošić. No, gledajući očima laika i praktično ne poznavajući glagoljska slova, g. Rogošić je natpis očistio bez predrasuda, skidajući samo stoljećima nakupljen kamenac koji je prekrivao većinu slova. Rezultat je bio fascinantan – otkrivena su sva slova, njih ukupno 102,  te razna oštećenja površine koja na sreću nisu bitno utjecala na čitljivost teksta. Upravo prema dužini teksta, Župski natpis je drugi po redu natpis najranijeg glagoljskog razdoblja 11. i 12. stoljeća, odmah iza Baščanske ploče.

Nakon čišćenja i konzerviranja natpisa, uslijedio je drugi težak posao – paleografska analiza i čitanje teksta koje je uspješno obavila dr.sc. Marica Čunčić, ravnateljica Staroslavenskog instituta u Zagrebu, čija je specijalnost upravo  glagoljska paleografija. Glavne poteškoće u čitanju ovakvih tekstova su spojene riječi, razne kratice i samo pitanje jezika – konkretno u našem slučaju radi se o starohrvatskom jeziku s prisustvom narodnog govora. Dakle, ovaj natpis između ostalog pruža dragocjene informacije o jeziku tj. govoru koji se prakticirao na ovom području u doba ranog srednjeg vijeka.

Srednjovjekovni grafiti

Natpis se sastoji od dva natpisna polja koji su poslužili kao okvir za pisanje. U prvom natpisnom polju ima ukupno 5 redaka i autor teksta se potpisuje kao Ivan. Drugi dio natpisa sastoji se od tri retka i potpisuje ga Stjepan. Prema tipu natpisa, župski spada u grafite i po karakteru se ne razlikuje od današnjih grafita – autori su htjeli ovjekovječiti nešto što je njima važno i napisati svoje ime. Kako je pismenost u srednjovjekovno doba bila rijetka i dragocjena privilegija, glagoljaši su se s ponosom potpisivali i često su se grafiti (najčešće sačuvani na zidovima starih crkava) sastojali samo od jedne jedine rečenice: Ovo je pisao ...(Ime).

Čitanje natpisa s odijeljenim riječima i razriješenim  kraticama:
s(e s)utъžerъ : zъdalъ
potug[a] a emu estъ
sъn[ъ p]etrъ a pe
tro[v]ъ sъnъ pъ
salъ îvanъ
[s(ve)ta s]opiê : î s(ve)ti so
l[ъ]vêstrъ a iestъ (ili: i estъ)
[s]têpanъ pisalъ
s(e) (ili :s – bez značenja)

Suvremeni hrvatski
Ovaj Sutžer (Sutđurađ) zidao (je)
Potuga a njemu je
sin Petar a
Petrov sin (je) pisao Ivan.
Sveta Sofija i
sveti Silvestar
a to je pisao Stjepan.

Crkva sv. Đurđa

Prema navedenom, ovaj natpis otkriva čak 7 imena. Sutžer je inačica imena Suđurađ kojim se obično naziva sam lokalitet sv. Đurđa. Tada slovo "đ" ne postoji te se strana imena pišu sa g ili ž. Ime Potuga nije za sada poznato, ali iz tog vremena postoje brojna druga muška imena koja završavaju na –a, npr. Radonja i Rugota. Pisac prvog dijela, Ivan, očito je htio zabilježiti kako je njegov djed Potuga dao sagraditi (ili vjerojatnije obnoviti) crkvu sv. Đurđa, te spominje i svog oca Petra. O obnovi i općenito održavanju ovakvih crkava brinulo se crkveno bratstvo. Iako se prvi spomen bratstva javlja kasnije, ovo bi mogli biti njegovi začeci. Stjepan se samo potpisuje kao autor i zaziva sv. Sofiju i sv. Silvestra. Spomen ovih svetaca posebno je intrigantan, jer njihovi kultovi uopće nisu zabilježeni na dubrovačkom području. Vjerujemo da će ovaj natpis zbog svoje važnosti i obilja informacija koje pruža kao dragocjeni izvor potaknuti i druge stručnjake,  posebno povjesničare, na novo promišljanje župske i dubrovačke srednjovjekovne prošlosti.

Fotografije:
M. i D. Perkić, M. Rogošić

Komentari (0)