Običaji: komin

Baština

Autor: Paulina Kisić

Datum: 1/2010

Broj komentara: 0

Nekadašnji način života

Malen, a ipak neizmjerno velik

Komin

Komin je uvijek bio u krugu dvorišta kuće, ispred ili uz samu kuću. Riječ je o manjoj građevini s jednim prozorom, pokrivenoj kupama, a na kupjerti je bio fumar koji je služio i za svjetlo i za ventilaciju. Središte prostorije činio je popret koji se pravio od kamena i klaka, a najčešće bi se po njegovom vrhu stavljale cigle, dok bi oni bogatiji oko popreta stavili bijele ploče nalik kamenim klupicama. Pod prostorije bio je kameni ili zemljani, a ponekad od smjese gline, pržine i klaka. Najčešće su s dvije strane popreta bili kreveti koji su služili za sjedanje, a ponekad i ležanje. Gdje nije bilo kreveta bili su pižulići pokriveni tzv. rutama. U kantunu komina nalazila se rupa za pepeo koji se skupljao i kasnije koristio kao dodatak gnojivu.

Unutrašnjost komina

Komostra s kačulićem

Inventar komina nezaobilazno su bile dvije komostre (verige ili lanci s kukom koji su se mogli skraćivati i povećavati). Obično su u kominu bile komostre u dvije veličine, male za male kačuliće i velike za one veće. Uz komostre tu su i trepija u nekoliko veličina, ovisno o ognju na popretu. Kao ormar u kominu služio je argat, udubina u zidu u koju bi se odlagalo suđe.

Ožeg je služio za skupljanje žara na popretu. Ispod saksije ili sača pekli su se kruh i meso, a uz sač nezaobilazni su tevsija i obruč. Našao bi se u kominu i tamburić za pržit kafu, pjati i pozata za svaki dan od legure aluminija, dok su se oni porculanski čuvali za svečane prilike. Našla je u kominu svoje mjesto i mala postava u kojoj su se prali sudi.

Svakodnevno se jelo uz popret, svatko od ukućana stavio bi pjat u skut i nije se vodilo računa o udobnost, bilo je važno da na pjatu ipak nešto ima. Na zidu iznad popreta visjela je o čavlu lukjernica, uljana lampa s pamučnom stijeni, dok je intjernica, lampa s četiri stakla, služila kao putujuće osvjetljenje. Bočno od popreta na najvišoj točki komina vješalo se meso i to po točno zadanom redu. Najudaljeniji od ognja bio je pršut, a onda bi se nizale kobasice, kujeni, pjućanice, kujice na raju…

Nekadašnji identitet danas izumire

Trapija

Koliko su vremena naši stari provodili uz popret potvrđuje i tzv. poganica, upala očiju izazvana dimom i vjetrom od koje su Župljani često pobolijevali. Liječila se travama i mirovanjem u tamnoj prostoriji.

Pedesetih godina dvadesetoga stoljeća komin polako gubi značaj. Pojavom špahera pojednostavljuje se život domaćice i sve se polako premješta u klasične kuhinje koje i danas koristimo. Ipak ni jedan kruh koji danas možemo kupiti u pekari nema takav miris i okus kao onaj ispečen ispod sača. Je li cijena koju plaćamo kako bi lagodnije živjeli ipak previsoka? Koliko nas još pamti mirise komina, koliko nas još zna da je komin način života, da je on kultura, identitet Župe?!

Komentari (0)