Cijena napretka

Ekologija

Autor: Sanja Tomšić

Datum: 1/2007

Broj komentara: 0

Onaj tko ne cijeni život, nije ga ni zaslužio

IMG_2788.jpg

Danas u razvijenom svijetu sve više dolazi do izražaja spoznaja kako onečišćenjem okoliša čovjek na prvom mjestu ugrožava samoga sebe. Tema očuvanja životne sredine nikada nije bila aktualnija. Iako su nam suvremena tehnološka dostignuća uvelike olakšala život, civilizacijski je "boom" pred ljudsku zajednicu postavio i niz otvorenih pitanja.

Napredak da, ali po kojoj cijeni? Je li moguće ići naprijed i pritom čuvati prirodne, ali i stečene vrijednosti? Stvarati, ali ne štetiti? I može li se postići sretan kompromis između onoga što pri razvoju moramo činiti i onoga što ne smijemo? Moderan ekološki pristup ne znači povratak na staro - odbacivanje dostignuća suvremene tehnologije i vraćanje u čist i autentičan seoski život, već baš korištenje tehnoloških dostignuća za ostvarivanje obostrano kvalitetnog suživota s prirodom.

Kao i za mnoge znanstvene discipline, tako i za ekologiju, već u radovima grčkih naučnika (Hipokrat, Aristotel, Teofrast i dr.) susrećemo podatke o okolišu, s osvrtom na biljke i životinje i njihove međusobne odnose. Sam korijen naziva ekologija potječe od grčke riječi "Oikos" = stanište, dom, obitavalište i "logos" = nauka, znanje, smisao.

Saznanja o međusobnoj povezanosti i ovisnosti žive i nežive prirode isto su toliko stara koliko i čovječanstvo. Za takvu činjenicu može se navesti bezbroj primjera. Jedna od najočiglednijih je urođena spoznaja da bez hrane, vode i zraka nema života, ali i cijeli niz drugih pojava. Život nekog organizma moguć je samo onda kada je on dovoljno opskrbljen energijom. Održanje životne građe i funkcija moguće je samo pri stalnom primanju potrebnih tvari i izlučivanju nepotrebnih. U svojoj knjizi "O jedinstvu prirode" njemački fizičar C. F. von Weizsacker (1979.) obrazlaže jednostavnim jezikom energiju kao mjernu veličinu gibanja, tvari i oblika. Energija (iz grčkog "energeia" = učinkovitost, "ergon" = djelo, sila) jest sposobnost pokretanja tvari odnosno vršenja neke radnje. Tako gledajući ona je motor svih zbivanja ne samo u prirodi, nego i u ljudskoj povijesti, gospodarstvu i politici (H. T. Odum, 1971.). Prema navedenom autoru, ljudska povijest je povijest iskorištavanja energije. Pa se možemo prisjetiti prve važne etape u čovječanstvu i to kad je čovjek razvio sposobnost uporabe vatre. Druga je agrarna revolucija prije 7000 do 1000 god. prije n. e., kojom je omogućena ciljana proizvodnja i uskladištenje prehrambene energije i time složenija organizacija društvenih zajednica. I treća, velika povijesna prekretnica, industrijska revolucija koja se temelji na novostečenoj sposobnosti korištenja novih izvora energije iz fosilnih goriva za pogon strojeva. Pri tome treba naglasiti da je za održanje nekog sustava potrebna samo određena količina energije. Premali ili preveliki protok energije unosi nered i razor, što je danas i glavni uzrok opterećenosti životnog okoliša. Industrijsko društvo, tako gledajući, postalo je za svoj "bio­top" previše učinkovito i "reže granu na kojoj sjedi".

IMG_2790.jpg

Rastuće svjetsko pučanstvo stvara sve veće opterećenje na životni okoliš, nastaju veće razlike između bogatih i siromašnih naroda i sve veće ograničenje raspoloživosti pojedinih prirodnih resursa. Usprkos svim gospodarskim poteškoćama, svjetsko se pučanstvo neprekidno povećava. Svaki se dan svjetsko stanovništvo poveća za oko 240.000 ljudi. U četiri dana rađa se broj ljudi ravan stanovništvu Zagreba, a u dvadesetak dana cjelokupnom pučanstvu Hrvatske. Najveći je porast stanovništva u siromašnim zemljama Afrike i Azije, zbog toga je prvenstvena zadaća Ujedinjenih naroda doprinjeti ostvarenju podnošljivijeg i ravnomjernijeg demografskog rasta. Bez obzira što se ovakve promjene ne događaju u našem mjestu, ne smije se zanemariti činjenica da, kod sve više razvijenih i nerazvijenih država prevladava uvjerenje da je broj pridošlih stranaca previsok i da se trebaju poduzeti mjere za sprječavanje daljnjeg useljavanja.

Nekad suvremeni način života, začet 1776., kada je James Watt usavršio parni stroj, bitno je mijenjao suživot čovjeka s njegovom okolinom. Čovjek se stavljao u središte svega. Smatralo se kako su sva prirodna, živa i neživa dobra tu samo da služe čovjeku. Taj, stručno nazvan homocentrični sustav vladao je čovječanstvom do 60-tih godina prošlog stoljeća. Uzrok oživljavanja i popularizacije ekologije, tj. ekocentričnog načina razmišljanja jest jedno više ili manje očigledno pogoršanje prirodnih životnih uvjeta kao i sve više razvijena svijest o opasnostima koje pro­izlaze iz daljnjeg nekontroliranog razvoja industrijskog društva. Danas se o ekologiji govori svuda, počevši od ispitivanja izgaranja ugljičnog dioksida na tehničkom pregledu automobila, do sadržaja školskih udžbenika. Ekologija je u usponu, u želji da ponovno uspostavi ravnotežu i omogući optimalni razvoj kako čovjeka, tako i njegova okoliša. Velika nada polaže se u odgoj i svjetonazor novih generacija. Mnogi čitatelji rođeni nakon 1980., dijelit će naš planet godine 2050. s devet do deset milijardi stanovnika.

IMG_2789.jpg

Gotovo dva stoljeća nakon industrijske revolucije nalazimo se u fazi "turbokapitalizma", globalizirane privrede, industrijalizacije koja prodire u zadnji kutak planeta, beskrupuloznih novčanih špekulacija, novih političkih konstelacija i tehničkih inovacija. Sigurno je da će današnji i budući odnos ekonomije i ekologije biti prožet žučnim raspravama, polemikama i sukobima kako u lokalnim tako i u regionalnim i globalnim okvirima. Sve posjeduje svoju vrijednost, kompromisi su mogući i potrebni. Značajke onečišćavanja odvijaju se u lokalnim regionalnim i globalnim dimenzijama, pa tako zaštitne mjere može provoditi svaki pojedinac, općina, županija, država i međunarodna zajednica.

Česti su ipak primjeri gdje na kraju dana stojimo suočeni sami sa sobom i shvatimo da brzo živimo i nemamo kada pogledati oko sebe, grad ili mjesto u kojem živimo, gdje bismo zaista trebali pripadati. Krenemo li od našeg grada postanemo svjesni i toga da nas je još manje briga o globalnoj ekološkoj situaciji u svijetu i koliko mi kao građani možemo, ako hoćemo, utjecati na našu budućnost i na budućnost naše djece. Stručnjaci upozoravaju, a mi ne reagiramo. Jesmo li zaista toliko sebični ili smo umorni od tegobne svakodnevnice? Neka ovaj kutak koji smo posvetili ekologiji opominje da krenemo od naše ulice. Ukoliko imate slike koje predstavljaju situaciju u vašem mjestu s negativnim, ali svakako i pozitivnim primjerima ekološke svijesti vaših sumještana pošaljite nam e-mail na adresu: kurenat@du.t-com.hr. Ovim slikama skrenut ćemo pažnju javnosti i odgovornih kakvu mi budućnost želimo u našoj zemlji. A možda dođemo i do ciljane skupine – donositelja zakona – pa uspijemo podići razinu znanja o određenom pitanju okoliša s ciljem da se promjeni određena politika, odluka ili ponašanje. Veliki renesansni čovjek XV. stoljeća, Leonardo da Vinci, rekao je:

"Onaj tko ne cijeni život, nije ga ni zaslužio."

Komentari (0)