Organski uzgoj

Ekologija

Autor: Sanja Tomšić

Datum: 12/2008

Broj komentara: 1

Priroda ili tehnologija?

Organski uzgoj

“Nikad ne možemo znati odgovore na velika duhovna pitanja. Rodili smo se i živimo na Zemlji da bismo se neposredno suočili s realnošću življenja.” (Masanobu Fukuoka)

Odmah na početku treba napomenuti kako se o krajnjim istinama i zabludama organskog uzgoja ili genetski modificiranih namirnica ne može govoriti s apsolutnom sigurnošću, mogu se iznijeti samo vlastiti pogledi.

Svjedoci smo toga da se u posljednje vrijeme sve više govori o organskom ili eko uzgoju namirnica, ali što to točno znači? Jednostavno rečeno, organski uzgoj je sustav koji gleda opskrbiti potrošača sa svježom, ukusnom i izvornom hranom dok istovremeno poštuje zakonitosti u prirodi. Općenito pravilo organskog uzgoja jest da se svaki živi organizam smatra vrijednim, od najmanjih mikroorganizama koji nastanjuju tlo do gigantskih stabala koja caruju nad njim. Svi živi organizmi su povezani i ukoliko postoji ravnoteža unutar i između različitih skupina onda postoji uravnoteženi okoliš. Prema komadiću zemlje se postupa kao prema živom organizmu te mu se pruža posebna njega kako bi se zemlji vratile njene prirodne osobine. Posljedica je to drugačijeg pogleda na svijet, odnosno svojevrsnog otrježnjenja, s obzirom da smo naš planet do sada podređivali svom samoljublju, a cijenu tog našega ega smo već i počeli plaćati. Naime, vratila nam se kao bumerang, u vidu svih bolesti koje su stigle s tim lošim prehrambenim navikama i neadekvatnim tretiranjem zemlje i organizama. Vratilo nam se u obliku kolesterola i kravljeg ludila.

Revolt ili potreba?

Organski uzgoj

Paralelno, kako se javlja potreba za cjelovitom zdravom hranom, jača i njena proizvodnja, a javljaju se i tehnologije organskog uzgoja. Je li početak organskog uzgoja hrane bio revolt ili potreba? Neki znalci smatraju da je organski uzgoj bio prirodan odgovor na nešto neprirodno, odnosno na industrijski bum. Potreba je, možemo reći, pokrenula sve mehanizme. Porast prodaje organskih proizvoda danas je 20 do 30 posto godišnje, što ukazuje na globalni interes za takvim uzgojem, a to pak pruža optimističan pogled u budućnost. No, zašto su organski uzgojene namirnice skuplje, pitanje je, ali i prepreka zbog koje neki neće posegnuti za manjom, organski uzgojenom jabukom, nego odabrati veliku, crvenu, genetski modificiranu jabuku. Razloga za to je nekoliko. S obzirom da se ne koriste pesticidi, uklanjanje korova često se obavlja ručno, a pri pojavi insekata koriste se prirodna sredstva i načini koji djeluju sporije. Kako bi se zaštitila zemlja radi se rotacija kultura što smanjuje prinose za razliku od konvencionalnog uzgoja koji jednostavno »namače« zemlju pesticidima i iskorištava je za jednu kulturu sve dok se zemlja potpuno ne osiromaši. Cijena organskog uzgoja, mogli bismo to i tako reći, veća je zbog toga što plaćajući više za organski uzgojenu hranu ulažemo u svoje zdravlje, ali i u zdravlje okoliša. Cilj je organskog uzgoja očuvanje života, pa ako je to skuplje možete se utješiti da plaćate doista realnu cijenu uzgoja, a ne onu dogovorenu, kakvu recimo plaćate kada kupite odrezak od životinje čiji je jedini smisao života da postane odrezak i to u što bržem vremenskom roku. Odrezak bi imao astronomsku cijenu u mesnici kada bi se njome naplatilo zlo koje se nanosi prirodi, kada bismo recimo tražili naknadu za očuvanje tla, zraka i vode, a da ne govorimo o tome kako su rastezljivi troškovi transporta.

Aktualnosti

Organski uzgoj

O ekološkoj poljoprivredi počelo se prvi put govoriti tridesetih godina prošlog stoljeća. Dostupnost tako uzgojene hrane u nas se svodi na visoko specijalizirane trgovine, u Zagrebu ih ima nekoliko a u Dubrovniku jedna u kojoj se rijetko nađe svježe voće i povrće jer nema lokalnih proizvođača.

Pitala sam se, zar je moguće? Krenula sam se informirati. Mnogi stručnjaci su utvrdili da je organski ili ekološki poljoprivredni uzgoj jedna od najzanemarivanijih grana poljoprivrede u Hrvatskoj, iako je riječ o uzgoju koji ne uništava nijedan oblik života. Trenutno imamo 130 pojedinačnih osoba ili zadruga upisanih u upisnik ekoloških proizvođača, a što je jedan od preduvjeta za dobivanje ekološkog znaka. Odnosno, kod nas certifikat biološko-dinamičkog uzgoja ima svega 2500 do 3000 hektara površine, od čega 500 hektara otpada na pašnjake i livade, a svega 50 hektara, primjerice, na voćnjake. Pojedini stručnjaci smatraju da je to poražavajuća istina koja nas treba potaknuti na promjenu svijesti te da bi se ekološka poljoprivreda pod hitno trebala uklopiti u sustave poljoprivrednog obrazovanja jer u vrijeme kada Hrvatska uđe u EU, malo što ćemo moći izvoziti osim vode i sirovine za eko-poljoprivredu. Čak postoji i zakon o ekološkoj proizvodnji koji je donesen prije šest godina isključivo zalaganjem ekoloških proizvođača koji su bili uporni u svojoj namjeri da dobiju zakonsku podlogu za ono što rade. Zakon je dijelom prepisan iz zakona EU-a, pa tako i mi imamo striktno propisana pravila eko-uzgoja kod kojeg se zabranjuje upotreba bilo kakvih mineralnih i umjetnih gnojiva, pesticida i slično.
Čak pet nadzornih stanica danas prate ekološki uzgoj u Hrvatskoj, njih je odobrilo resorno Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva i oni kontroliraju onih 3000 hektara ekološki obradive površine. Pomalo je smiješno da kontrole postoje, a obrazovnoj i financijskoj strukturi ni traga. Treba napomenuti da je financijska pomoć prijeko potrebna ekološkim proizvođačima, čak i više nego onim konvencionalnim. Naime, europska agencija za obrazovanje u eko-proizvodnji tvrdi da za prelazak s konvencionalne na ekološku proizvodnju proizvođač mora računati da u razdoblju od prvih pet godina neće zaraditi ništa. Onda nije ni čudo da se uz nikakve naknade vrlo mali broj proizvođača odlučuje na taj korak. Na žalost, malo se dobrih rezultat postiglo. To najbolje pokazuje naš “elitni” turizam koji ne može ponuditi eko-proizvode unatoč tisućama neobrađenih hektara zemlje. Međutim, nije sve izgubljeno. Europa ulaže velike napore u ovom sektoru i mi kao zemlja pristupnica možemo tražiti sredstva iz fondova namijenjenih za proizvodnju zdrave hrane, a pogotovo je povoljan položaj sudjelovati u većim međunarodnim projektima kao zemlja partner.

Dobar za prirodu, dobar za vas

Na starom kontinentu, u ekološkoj proizvodnji prednjači Italija, a slijede je Austrija i Švicarska. Što se ekološke poljoprivrede tiče, Europa nam je nedostižna u smislu kvantitete, ali nije i u smislu kvalitete jer bismo zahvaljujući idealnoj klimi i drugim povoljnim uvjetima itekako mogli pokazati što možemo. Europska komisija je u srpnju ove godine pokrenula kampanju kojom se promovira ekološka proizvodnja hrane pod sloganom “Organski uzgoj. Dobar za prirodu, dobar za vas”. Cilj promotivne kampanje je informirati potrošače o značenju i koristima organske poljoprivrede i organske proizvodnje hrane. Kampanja se fokusira na povećanje svijesti potrošača i na priznavanje organskih proizvoda, a posebno na mlade i djecu koji bi trebali prenijeti ideju organske hrane u budućnost. Komisija je pokrenula web stranicu s korisnim informacijama na više jezika (www.organic-farming.europa.eu.).

Zahtjevi potrošača za organskim proizvodima rastu, što nudi povećane poslovne mogućnosti svim sektorima u lancu. Posljednjih nekoliko godina broj poljoprivrednika, proizvođača i uvoznika koji se bave organskom hranom značajno je porastao. S obzirom na dostupnost europskih predpristupnih fondova, nakon ispunjanja malo zahtjevnije papirologije, otvaraju se vrata prema financijskim okvirima za pokretanje projekta.

Komentari (1)

  • 27.11.2010 : plodovizemljehr

    danas je mnogo lak