Tradicija dubrovačkog kraja

GUMNO

Napisala: Tereza Buconić Gović

Gumno (Threshing Floor)

Gumna su kružnice kamena uz kuću ili četvorina omeđenog prostora na koja su u srpnju i kolovozu donosili bremena pšenice, naramke bobice, rukoveti žita, rastresitu leću,osušeni grašak. To su plodovi sazrelih baština i zalog sretne i bogate zime.

Snopovi bi se pšenice u kružnici ugrijanog gumna poredali uokrug . U sredini je i po krajevima čovjek gazio s mlatilom u ruci i ritmički zamahivao. Pod udarcima se iz sazrela klasja na dno trunilo zrnje i uskoro bi se pomiješala slama, žuta i svilena, a pod njom se pšenica, hrana budućeg kruha, zlatila glatkim zrnjem.

Pod bobovom je slamom počivala tamna hrpa bobice, leća se, pljosnata i glatka, krila pogledu. Odskakali su kružići graška, ječam se oštrim brkom zavlačio u procjepe kamenog obruba i poskakivao iznad mlatila na susjednu livadu.

Kad god su gumna primala hranu, posjećivale su ih kokoši i vrapci s nedalekih čempresa. Među njima je čovjek dijelio po zasluzi: sebi teški rad i znoj. Potom pogaču i zimski provreli kačuo. Vrapcima zrno odlutalo u potoke. Kokošima sve što bi se skrilo u kamene pukotine. Svome kućnom blagu, ovcama debelih runa, kravama krupnih očiju odnosio je sasušenu slamu i oduvijek upravljao životnim krugom.

Iz štala se u obore izbacivao gnoj. U njemu su bile snage livada i sijena košenica. Zemlja je uzimala dar gnoja i rađala obilato. Putovala je po suncu i sa suncem, od zemlje do trbuha, od snopa do gumna i pojate.

U kamenim se kockama ovog blagovališta krila mudrost i spretnost opstanka. Stoga su seoska gumna nalikovala na pladnjeve hrane. Puna sjemena ona su nudila sigurnost za dugu zimu i gladna usta.

Čim bi krenule kolone mazgi s tovarima vreća u kojima se ljeskalo zrnje, mlinovi su oslobađali zapornje. Kući su se donosile vreće brašna site od pretiline. Stoga su zimski dani mirisali kruhom pogača. Taj se kruh pekao pod žeravom popreta, okrugao poput sunca, s urezanim križem u sredini i zbog njegova su mirisa ljudi osjećali nadu i životnu radost donosili sljedećem proljeću.

A gumna su, slična pozorištima žitnica, noću spavala pod okom mjeseca. U svečanim bi se danima na njima balalo kolo i lijerica je udarala takt krvi, veselje i ritam sunca. Ljeti su se po gumnima mijenjale boje. Bilo je žuto od klasja, smeđe od bobove slame, svileno od sijerka, modula i graška. Po njemu su, pometenom, trčala djeca i svjedočila kako se u životnoj niti povezuje čovjek, zemlja, plijemica puna sijena i kako gumno, okruglo poput oka vrti kružnicu života po ustaljenom redu primanja i davanja.

Nekadašnja su kamena gumna zaboravila naručja pšenice, zvuk mlatila i čovjekov korak.Uz napuštena polja iznad njih noću tek prolijeću ćukovi i namiguju im zvijezde nejasnim obećanjem.

Iako su daleko od gradova, nalikuju na trgove po kojima u večernjim satima još uvijek sjede ukućani. Opčinjeni su ljetnim noćima, zvijezdama, visokim mjesecom i srodnosti po kojoj im zemlja iz tajnovitog mraka poručuje da u njoj čekaju buduća sjemena.

© Turistička zajednica grada Dubrovnika


Strict Standards: Only variables should be passed by reference in /home/kurenatu/resources/pages/gumno_hr.php on line 33
gumno1.jpg
Strict Standards: Only variables should be passed by reference in /home/kurenatu/resources/pages/gumno_hr.php on line 33
gumno2.jpg
Strict Standards: Only variables should be passed by reference in /home/kurenatu/resources/pages/gumno_hr.php on line 33
gumno3.jpg
Strict Standards: Only variables should be passed by reference in /home/kurenatu/resources/pages/gumno_hr.php on line 33
gumno4.jpg
Strict Standards: Only variables should be passed by reference in /home/kurenatu/resources/pages/gumno_hr.php on line 33
gumno5.jpg