Maro Joković

Sport

Autor: Marko Butigan

Datum: 6/2007

Broj komentara: 0

Svjetsko zlato u Župi dubrovačkoj

Maro Joković: Veselje nakon zgoditka

Maro Joković, naš devetnaestogodišnji Župljanin, vratio se sa Svjetskog vaterpolo prvenstva sa zlatnom medaljom. Možda mnogi i znaju kako je desno krilo najbolje reprezentacije svijeta svoj zlatom popločani vaterpolski put započeo u Gusara, no vrijedi to spomenuti još koji put. Naime, prvi zaveslaji u Mlinima započeli su kada je imao tek sedam godina. No, nakon pet godina u Mlinima prelazi u VK Dubrovnik, gdje se zadržao sljedeće dvije godine sve do konačnog prelaska u VK Jug. Njegovi vaterpolo uspjesi izgledaju zbilja impresivno; prvak svijeta, klupski prvak Europe, pobjednik europskog Superkupa, drugo mjesto na Svjetskom juniorskom prvenstvu, dva puta srebrni junior Europe. A tek mu je devetnaest godina...

NA PREMIJERI PRVENSTVO I KUP

Vrijedi svakako zabilježiti kako je prvu službenu utakmicu za seniorski sastav Juga odigrao u sezoni 2003. / 2004. godine protiv POŠK-a u Splitu. Te premijerne sezone osvaja prvenstvo i Kup Hrvatske. Također u toj 2004. godini osvaja drugo mjesto na Europskom prvenstvu za juniore održanom na Malti. Sljedeće godine Maro ponovno s Jugom osvaja prvenstvo i kup, a i srebrene medalje na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Argentini, te na Europskom prvenstvu u Sofiji za igrače do 18. godina. Zanimljivo je spomenuti kako je tek u Bugarskoj Maro prvi put nastupio u konkurenciji s igračima iste generacije. U svim dotadašnjim akcijama bio je znatno mlađi od suigrača. Paralelno s njegovim napretkom i sazrijevanjem Jug niže titule; prvenstvo Hrvatske, naslov europskog prvaka na Final Fouru u Dubrovniku 2006. godine. Te iste godine osvojen je i Superkup Europe protiv Brescie. Tu utakmicu Maro danas posebno pamti, a kako i ne bi kada je u toj sada već povijesnoj utakmici od osam Jugovih pogodaka, Joković uspio zabiti čak četiri.

RODITELJI NAJVEĆA POTPORA

Maro Joković: U žaru borbe

• Ognjen Kržić jedan je onih koji je zaslužan za moje uspjehe. Naime, ne mogu zaboraviti kako mi je nesebično prenosio svoje znanje i iskustvo, ukazivao na eventualne pogreške i propuste, te uvelike pripomogao da budem tu gdje jesam danas – priča danas Maro dodajući kako su on i gotovo dvostruko stariji Kržić čak i cimeri na čestim klupskim putovanjima. Kako nam priznaje od ostalih klupskih kolega najviše vremena provodi s Androm Bušljom i Nikšom Dobudom, koji su mu i generacijski najbliži.

• Mogu sada govoriti o trenerima, suigračima i mnogima koji su mi pomogli da budem ono što jesam danas. Ali, vjerujte mi, presudna uloga u svemu bila je potpora mojih roditelja, Zorana i Vesne – priznaje Maro koji kaže kako su ga znali vraćati na pravi put u mnogim kriznim trenutcima koji su slični za sve vrhunske sportaše.

Iako Maro danas ne želi govoriti o tim teškim trenutcima, možda je upravo jedan od njih prethodio njegovom najvećem uspjehu – svjetskom zlatu. Naime, nakon uspješno odigrane polusezone u prvenstvu Hrvatske i zapaženih nastupa u Euroligi, počele su teške i mukotrpne pripreme za Melbourne. Svakodnevni teški treninzi pod vodstvom Ratka Rudića, svi znaju koliko su teški Rudićevi treninzi, a Maro je bio najmlađi. No, zanimljivo, status prvotimca kojeg je zavrijedio kod Rudića nije nijednog trenutka dolazio u pitanje.

POLUFINALE IZ SNOVA

No, vratimo se još malo u Australiju. Svatko od nas doživljavao je na svoj način teške trenutke ispred svojih televizora, no Maro je naravno bio u glavnoj ulozi. Što je tada prolazio, prije i nakon utakmice, priča sam Maro.

• Polufinale je bilo protiv Srbije, aktualni prvaci svijeta. Svi pričaju o Denisu Šefiku kao o "najboljem vaterpolo vrataru svih vremena". Tu je i Aleksandar Šapić, gorostas koji rješava utakmice. Utakmica se izvrsno "otvorila", ostvareno je i povijesno vodstvo od 8:2, sve je izgledalo idilično, ali nakon samo malo opuštanja eto ih na 8:7. - priča nam Maro. Bilo je tada posebno teško biti u toj australskoj vodi, a i nama pred televizorima. U tim trenutcima mnogima se počela priviđati Kranjska Gora, (nekima čak i slovenski policajci). A onda je lopta došla do župske šestice, dizanje do gaćica i zgoditak kakav se rijetko pamti. I to, kako kažu naši bivši istočni susjedi "čoveku sa sto ruka".

• Ne znam. Ne mogu vam to sada opisati, a niti ću, vjerujem, ikada moći. Osim možda ako kažem da sam u tim trenutcima htio iskočiti iz kože – priča danas Maro sasvim staloženo. Niti ne spominje kako je udarna igla Aleksandra Šapića koji igra na lijevoj strani srpskog napada, tj. na desnoj naše obrane, ostao na njemu nezamislivom jednom pogotku. Naravno, dragi čitatelji imate pravo samo jednom pogađati tko igra desnu stranu obrane.

• Bilo je teško čuvati ga. Od njegovog stiska imaš osjećaj da ćeš puknuti napola – kaže Maro danas kroz smijeh. No, ostat će zapamćeno kako je Maro briljantno odigrao obranu i dao vrlo važan gol u prvom seniorskom polufinalu.

MARO U SRCU

Maro Joković: Svjetski prvak

A onda korak do slavlja. Slavna Mađarska čekala nas je u finalu gladna trofeja. No, naša glad, želja, upornost i htijenje bilo je jače.

• Da, i tu smo krenuli dobro. Vrlo brzo voda nošena iskustvom krenula je na mađarski mlin, a naša kola nezaustavljivo prema dolje. Mađarima ulazi sve, i izbliza i izdaleka – sjeća se Maro. Sjećamo se i mi, posebice Kissa koji s 8 metara iz faula ubija cijelu naciju u pojam. Szivos na 7:6 za Mađare ide sam na Vićana, malo je vremena do kraja, a oko njega nikoga ni blizu. A onda nemoguće, Vićan brani i daje najmlađemu na pleća da riješi SP. Maro je naravno, manirom iskuskog egzekutora zabio! Gooooooool! Vrišti s ekrana. Neke se stvari zaista ne mogu kupiti novcem, a tih dana uistinu je bilo ponosno biti Župljaninom.

• U produžetcima se sjećam kako je svima bilo u glavi kako Mađari nemaju ni najmanje izgleda. Jednostavno smo otišli do kraja. Naravno pravo slavlje čekalo nas je u Hrvatskoj. Još i danas čujem ciku tinejdžerica u transu kada smo izlazili iz autobusa u Zagrebu prije penjanja na binu – kaže Maro, smijući se onakon stidljivo. No, javna je tajna kako postoji i grupa obožavateljica Mara Jokovića koja u posljednje vrijeme aktivno prati VK Jug, dolazeći na utakmice sa slikom M. Jokovića na majicama i natpisom "Maro u srcu".

ZLATNI U VATERPOLU I ŠKOLI

Poseban je ipak bio doček doma, u Dubrovniku.

• Otac mi je najavio kako će par ljudi biti na aerodromu kojima bi bilo zgodno da se javim ako nisam preumoran. A kad tamo razdragana masa stotinu ljudi i nebo crveno od dima bengalki. A onda Stradun. Srce je stalo, kazuje Maro svoje doživljaje.

No, ono po čemu je Maro poseban, svakako je činjenica da je uz treninge dva puta na dan, česta putovanja, i izbivanja od kuće Maro uspješno završio dubrovačku Gimnaziju, te pohađa Ekonomski fakultet. Zadovoljan je, kako kaže i sretan svojim statusom u Jugu i životom u Dubrovniku.

Mnogi veliki igrači, su postali veliki uz golem rad, trud i odricanje. Ali rješavati delikatne utakmice s tolikom dozom pokretačke, mangupske drskosti i odlučnosti, to mogu samo najveći. Izvrsni igrači se stvaraju, ali šampioni se rađaju.

A naš Maro je rođen u Župi dubrovačkoj!

Komentari (0)